Ne vjeruj nikad ranjenoj košuti

Ni kad joj oči od zvijezda sjaje

Jer tuga se tako lako odšuti

Kad je vrijeme da se suze taje.

 

Rekla si, a koje to srce sluša

Kad ne tutnji poput drugih vlakova

Ono daljine u maglama kuša

Njega vuku skretanja bez znakova.

 

Tražio sam taj osmijeh sudbine

Noseć’ svijetom stihove u svežnju

Penjuć’ se na brda kao na bine

Da grmim bol i rosim svoju čežnju.

 

Potroši se svaka cesta i pruga

Dođe vrijeme da se suze taje

O, tako se lako odšuti tuga

Kada se pred nečije lice staje