samo da još ovu noć budem heroj

koji će proći snovima ti, a poslije snijeg.

ljubavni zanos nam je u raskoraku,

vremenskom razmaku od poljubca

do cvijeta utopije, gradimo mostove

koje drugi redovito ruše



antracitno cvijeće raste

u spomenaru Ministarstva straha.

obasjan nuklearnom reakcijom

smijem se svijetu, i on meni.



samo da još jednom budem mladić

koji će ti proći kroz tijela dodir

i ako me budu zvali slijepac

urotnik, i dalje ću te voljeti



makar to morao platiti pjesmom smrtnika