Čudna lica izranjaju rjeđe

kao da vole spuštene vjeđe

često se bude, lako se nude

ona koja sliče na sve ljude.

Dječja lica olako se gube

rijeke nevini reljef  dube

ona luckasta rade grimase

koga briga za jedno iz mase.

Umorna lica tonu u sivo

gdje je sjećanje jedino živo

od ozarenih što nose sunce

ukradu pokoje zlatno zrnce.

Prava lica - ona ne postoje

sve maske moje dobro mi stoje

licem u lice bit ćemo Netko

kad razmijenimo ono rijetko.