Ja imam tebe

što držiš me za ruku

kada nepravde tuku,

ti bol preuzimaš.

Tebe ja hoću jer samo tebe ljubim

zbog tebe razum gubim,

ti ga zacjelivaš.

 

Jer ti si duga

što nebom boje piše,

smije se poslije kiše

pa me očarava.

Tisi i Luna

što noćnim nebom hodi,

što zvijezde sobom vodi

pa ih obasjava.

 

Ti moj si život,

kraj mene uvijek bio,

kraj mene snove snio

i zato sretna sam.

Ne slušaj priče!

Nek’ ljudi sebi lažu,

lažima oči mažu

dok tebe cjelivam.

 

Moja je ljubav

uvijek uz tebe bila

k’o čista sjajna svila

i ne okaljana.

Ona je vječna,

do smrti će da traje

jer zna da samo daje,

ljubav opčarana.