Osmjehnem se kada šapućeš da ljubiš me.
Kada poljubac tvoj na moj se spusti vrat
Zadrhtim kao vrba iznad rijeke
Dok ju miluje protječući ispod nje,
Dodirujući vrhove tananih grana.
Osmjehnem se tvom glasu
Koji jutrom me budi, pozdravlja, doziva.
Podijelimo snove tražeći sličnost i
Dan tako pozdravljamo.
Još jedan kojeg zajedno dijelimo,
Slažemo u mozaik, spajamo dodirima,
Trenutke krademo za sreću.
Osmjehnem se buđenjem spoznaji
Koliko smo utkali sebe u ritual
I ne plaši nas isto svakim novim svitanjem.
Isto je i različito, naše, danima, godinama
Sa osmjehom jer ljubav samo tako može.
04.04.2012.
Mihaela
Marija
boba grljusic
04/04/2012 at 7:21 am Permalink
Kako nježno i divno Tonka 🙂
04/04/2012 at 7:54 am Permalink
Koliko smo utkali sebe u ritual
I ne plaši nas isto svakim novim svitanjem.
Kada ritual naglašava osjećaj, postane potreba duše, jer ona samo tako može, kada se odigrava u dvoje, kada je dovoljan sam sebi, kada se hrani sobom, onda ništa ne treba mijenjati. Dosegnuta je harmonija. Lijep dan Tonka želim 🙂
04/04/2012 at 8:07 am Permalink
Zadrhtim kao vrba iznad rijeke
Lijepo, nježno i tankoćutno, pozdrav prijateljice Tonka!
🙂
04/04/2012 at 9:21 am Permalink
Prelijepi nježni stihovi draga Tonka! Ljubav ljubavlju uzvraćena i ljepota pripadanja u divnoj pjesmi ispisana! Šaljem ti osmjeh kroz kišu! 🙂
04/04/2012 at 10:03 am Permalink
Zanimljivi i lijepi stihovi koje je bilo užitak čitati!
LP!
04/04/2012 at 11:51 am Permalink
prekrasna podjela dana,samo ljubav tako može
04/04/2012 at 12:39 pm Permalink
Da draga Tonka, samo takva ljubav gdje se dopunjava, gdje nema monotonije, gdje se istinski vole i njeguju tu ljubav, kao ova tvoja predivna pjesma, ljubav je vječna. 🙂
04/04/2012 at 1:42 pm Permalink
lijepa romantična pjesma tonka
Zadrhtim kao vrba iznad rijeke
Dok ju miluje protječući ispod nje,
Dodirujući vrhove tananih grana.
puno pozdrava
SFD