Uvijek si na putu
i onda kada stojiš
kada svoje stope
na stazi ne brojiš.
Dani su sve kraći
magla sve je gušća
ti ideš polako
putem svoga ušća.
Put je uvijek pod nogama
13 komentara za "Put je uvijek pod nogama"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
julija
Mihaela
Lav
03/04/2012 at 5:21 pm Permalink
Tako kratko , tako skladno u stihu , u rimi i u životnoj istini ispisanoj u ovoj tvojoj prelijepoj misaonoj pjesmi draga Marija!Divno!
Osmjeh ti ostavljam ! 🙂
03/04/2012 at 5:30 pm Permalink
Nitko ne zna zbog čega se događaju ružne stvari. Nevoljko ih prihvatimo i uvijek se nadamo da ćemo u vlastitom domu biti od njih zaštićeni. Ali zbivanje ustrajno nanosi veće ili manje boli, vrijeđa i sablažnjava. Očito da se patnja jako dobro osjeća u društvu ljudi. Gadi mi se tuga i gade mi se žalopojke kojima uvijek cvilimo u svom srcu. Još više u mojim očima takvo stanje srozava nemoć da išta promijenimo. To kada bilo tko vrisne zbog radosnog trenutka uvijek će zagušiti krik, lelek i jauk jer je drugome nanesena još veća nesretnost.
(PS: Mene inače isto više ne mogu oraspoložiti putovanja!)
Lijep pozdrav!
03/04/2012 at 5:56 pm Permalink
Lijepa misaona, pozdrav prijateljice!
03/04/2012 at 6:13 pm Permalink
Shadea, Jim 🙂 🙂
Sompis, ni ja ne volim žalopojke i ne nalazim ih u pjesmi. Samo konstatacija. neminovnost. Inače, volim tužne pjesme. Čine me živom. Tko želi samo radosne neka pjeva; pa po lojtrici gor,pa po lojtrici zgor… 🙂
03/04/2012 at 6:25 pm Permalink
Hahaha Marija,nasmijala si me sada ovom lojtricom! 😀 😀
03/04/2012 at 8:52 pm Permalink
Dopada mi se jako kako si sa malo riječi opisala put života.Osmjehe šaljem:))
03/04/2012 at 9:03 pm Permalink
jako mi svidljiva pjesma:)
04/04/2012 at 3:05 am Permalink
lijepa pjesma
jutro marija
naranča
SFD
04/04/2012 at 6:37 am Permalink
Hvala svima na riječima, narančama i ” svidljivosti”. Veliki ranojutarnji pozdrav!
04/04/2012 at 11:11 am Permalink
Pjesnikinjama tvog renomea (nije jaka riječ, to znam, a znaš i ti, Marija) jutros bih za ovakvu pjesmu poklonio ružu, ali ne “običnu”,
već onu
sa osamnaest kapljica
koje na purpurnim laticama trepere
poput malih svjetova, glasnih rosom
u svjetlucavoj orbiti
tajne
Pozdrav i ugodan dan s puno plavog neba!
04/04/2012 at 11:47 am Permalink
Hvala Svjetlosti na tvojoj neobičnoj, raskošnoj ruži i stihu koji si upleo u komentar. Lijep ugodan dan želim. 🙂
04/04/2012 at 11:54 am Permalink
jednostavno život iz tvoga kuta gledišta jednači istinom bar za mene
bravo!
04/04/2012 at 12:48 pm Permalink
Prelijepom si pjesmom napisala misli i teku misli, rijeke, oblaci i ljubav…:-)