jutrima strast ispijamo

Jutro još drijema u krilu plavetne zore,
A moje misli k tebi  lete.
Zamišljam te snenog u širokom, metalnom krevetu,
Među plahtama šuštavim, u polumraku sobe.
Zamišljam da sklopljenih si očiju, rukom pod jastukom
Bez pidžame, gol.
Tijelo opušteno, smireno, bez pokreta poznato mi je
I volim kada se potpuno predaš
Makar  na trenutak uz moje
Dok  strast napaja svaku poru,
A  svilenkasti dodiri bjelinom postelje putuju.
Jutro će snove zaboraviti i dan zaigrati
Igru davanja i uzimanja,
Igru kada razum ostaje ispred ulaznih vrata,
A želja upiše još jedan redak u spomenar
Za neka vremena kada se zore više neće buditi.

 

03.04.2012.

11 komentara za "jutrima strast ispijamo"

  1. Alberto Sompis
    03/04/2012 at 3:03 pm Permalink

    Počeo sam razmatrati razvoj takve ljubavi. Razvoj? Tu nije bilo nikakvog razvoja. Sve se dogodilo u tren oka. Ama bio sam zapanjen kada sam pomislio da bi mogla poslužiti kao dokaz jutarnje strasti. Ama baš i sama činjenica da je moja prva gesta bila gesta odbijanja to je bio dokaz da mi je bilo privlačno provesti jutro u njenom zagrljaju. Ali pogrešno me nazvala. Da li me zamjenila s nekim Josipom? Zbog toga sam joj spontano rekao “Ne!” i izjurio prestrašen…
    (Ah, stvarno se ne zovem Josip i ne znam zbog čega si me tim imenom pokrstila u komentaru moje proze?)

  2. Tonka
    03/04/2012 at 3:16 pm Permalink

    Sorry Alberto, znam da nisi Josip to mi je poznato sa webstilusa, ali ovako sam dobila tvoju pažnju i ne ljuti se što sam napomenula kako si naslovnicu okupirao. Znaš postali smo virtualno lijeni pa nam je lakše kliknuti pojedinog pjesnika prema postu kojeg je postavio nego ići u autore pretraživati jednog po jednog. Vrijeme, što ćeš, svima nam je nekako kratko. Pozdrav veliki…:)

  3. boba grljusic
    03/04/2012 at 3:26 pm Permalink

    Igru kada razum ostaje ispred ulaznih vrata,

    stvarno ili u mašti jednako skoro,pozdrav

  4. julija
    03/04/2012 at 3:36 pm Permalink

    Igru kada razum ostaje ispred ulaznih vrata,
    A želja upiše još jedan redak u spomenar
    Za neka vremena kada se zore više neće buditi.
    -Vrijeme ljubavi i vrijeme buđenja. Lijepi stihovi Tonka 🙂

  5. Jim Corbet
    03/04/2012 at 6:08 pm Permalink

    Za neka vremena kada se zore više neće buditi.

    Jako lijepo Tonka, pozdrav i 🙂 ti leti!!!

  6. shadea
    03/04/2012 at 6:23 pm Permalink

    Bliski,intimni trenuci uhvaćeni u stih za sjećanje…predivno draga Tonka!!
    “Igru kada razum ostaje ispred ulaznih vrata,
    A želja upiše još jedan redak u spomenar
    Za neka vremena kada se zore više neće buditi.”…kraj mi je poseban!
    Šaljem ti osmjeh u zagrljaju topline draga Tonka! 🙂

  7. shadea
    03/04/2012 at 6:38 pm Permalink

    Tonka,stvarno sam jedva uočila tvoju pjesmu među onim PTSP-om 🙂 Da nisam vidjela komentar Jimov,ne bih ju primjetila… :/

  8. Tonka
    03/04/2012 at 7:02 pm Permalink

    A da, malo je nezgodno kada jedan autor zauzme cijelu naslovnicu na duže vrijeme. Zbog takvog sam ponašanja jedne autorice otišla sa webstilus portala. Pozdrav tebi i svima koji još večeras svratite…:) 🙂

  9. julija
    03/04/2012 at 7:26 pm Permalink

    Drage cure, vjerujem da se Alberto nije snašao jer nije navikao na ovakav oblik portala, a nije pažljivo pročitao pravila i da će u buduće biti sve u redu, da će sada kada zna kako treba, paziti. Svima lijepu noć želim i puno dobrih radova. 🙂

  10. stefi
    03/04/2012 at 9:06 pm Permalink

    Igru kada razum ostaje ispred ulaznih vrata,
    A želja upiše još jedan redak u spomenar
    Za neka vremena kada se zore više neće buditi.
    Prelijepo Tonka ta vremena dođu kad tad.

  11. songfordead
    04/04/2012 at 3:19 am Permalink

    lijepo tonka
    A želja upiše još jedan redak u spomenar
    Za neka vremena kada se zore više neće buditi.
    jutro, sfd

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.