Jutro još drijema u krilu plavetne zore,
A moje misli k tebi lete.
Zamišljam te snenog u širokom, metalnom krevetu,
Među plahtama šuštavim, u polumraku sobe.
Zamišljam da sklopljenih si očiju, rukom pod jastukom
Bez pidžame, gol.
Tijelo opušteno, smireno, bez pokreta poznato mi je
I volim kada se potpuno predaš
Makar na trenutak uz moje
Dok strast napaja svaku poru,
A svilenkasti dodiri bjelinom postelje putuju.
Jutro će snove zaboraviti i dan zaigrati
Igru davanja i uzimanja,
Igru kada razum ostaje ispred ulaznih vrata,
A želja upiše još jedan redak u spomenar
Za neka vremena kada se zore više neće buditi.
03.04.2012.
Marija
Suzana Marić
Mihaela
03/04/2012 at 3:03 pm Permalink
Počeo sam razmatrati razvoj takve ljubavi. Razvoj? Tu nije bilo nikakvog razvoja. Sve se dogodilo u tren oka. Ama bio sam zapanjen kada sam pomislio da bi mogla poslužiti kao dokaz jutarnje strasti. Ama baš i sama činjenica da je moja prva gesta bila gesta odbijanja to je bio dokaz da mi je bilo privlačno provesti jutro u njenom zagrljaju. Ali pogrešno me nazvala. Da li me zamjenila s nekim Josipom? Zbog toga sam joj spontano rekao “Ne!” i izjurio prestrašen…
(Ah, stvarno se ne zovem Josip i ne znam zbog čega si me tim imenom pokrstila u komentaru moje proze?)
03/04/2012 at 3:16 pm Permalink
Sorry Alberto, znam da nisi Josip to mi je poznato sa webstilusa, ali ovako sam dobila tvoju pažnju i ne ljuti se što sam napomenula kako si naslovnicu okupirao. Znaš postali smo virtualno lijeni pa nam je lakše kliknuti pojedinog pjesnika prema postu kojeg je postavio nego ići u autore pretraživati jednog po jednog. Vrijeme, što ćeš, svima nam je nekako kratko. Pozdrav veliki…:)
03/04/2012 at 3:26 pm Permalink
Igru kada razum ostaje ispred ulaznih vrata,
stvarno ili u mašti jednako skoro,pozdrav
03/04/2012 at 3:36 pm Permalink
Igru kada razum ostaje ispred ulaznih vrata,
A želja upiše još jedan redak u spomenar
Za neka vremena kada se zore više neće buditi.
-Vrijeme ljubavi i vrijeme buđenja. Lijepi stihovi Tonka 🙂
03/04/2012 at 6:08 pm Permalink
Za neka vremena kada se zore više neće buditi.
Jako lijepo Tonka, pozdrav i 🙂 ti leti!!!
03/04/2012 at 6:23 pm Permalink
Bliski,intimni trenuci uhvaćeni u stih za sjećanje…predivno draga Tonka!!
“Igru kada razum ostaje ispred ulaznih vrata,
A želja upiše još jedan redak u spomenar
Za neka vremena kada se zore više neće buditi.”…kraj mi je poseban!
Šaljem ti osmjeh u zagrljaju topline draga Tonka! 🙂
03/04/2012 at 6:38 pm Permalink
Tonka,stvarno sam jedva uočila tvoju pjesmu među onim PTSP-om 🙂 Da nisam vidjela komentar Jimov,ne bih ju primjetila… :/
03/04/2012 at 7:02 pm Permalink
A da, malo je nezgodno kada jedan autor zauzme cijelu naslovnicu na duže vrijeme. Zbog takvog sam ponašanja jedne autorice otišla sa webstilus portala. Pozdrav tebi i svima koji još večeras svratite…:) 🙂
03/04/2012 at 7:26 pm Permalink
Drage cure, vjerujem da se Alberto nije snašao jer nije navikao na ovakav oblik portala, a nije pažljivo pročitao pravila i da će u buduće biti sve u redu, da će sada kada zna kako treba, paziti. Svima lijepu noć želim i puno dobrih radova. 🙂
03/04/2012 at 9:06 pm Permalink
Igru kada razum ostaje ispred ulaznih vrata,
A želja upiše još jedan redak u spomenar
Za neka vremena kada se zore više neće buditi.
Prelijepo Tonka ta vremena dođu kad tad.
04/04/2012 at 3:19 am Permalink
lijepo tonka
A želja upiše još jedan redak u spomenar
Za neka vremena kada se zore više neće buditi.
jutro, sfd