Strast prosipaš mojim plahtama bijelim, šuštavim, žureći cilju obećanom. Želim te zadržati usporiti, želim te osjećati dugo, strasno kao nekad. Trebam tvoje ruke željne dodira, željne topline moga tijela. Želim osjetiti kako ti jagodice na prstima drhte dok kožom mojom klize, a ona sva naježena  kao za zimskih noći hladnih. Želim te kao ljubavnika, kao ljubav u ispunjenu prvih noći, prvih davanja, uzimanja, nestajanja u beskraju svemira u raspuknuću dok se strast i želja i sve smiruje u nama, oko nas. Možeš li biti osvajač nadmoćni dok uzimaš moje tijelo kao vlasništvo, kao jedinu potrebu tog trenutka? Možeš  li me ljubiti bezuvjetno samo tada, samo u tim trenucima kada svijest  izgubi smjer, kada sva pitanja grijeha ostaju s onu stranu vrata? Možeš  li biti ljubavnik kakav si bio prvog dana dok plahte bijele šuštave strast upijaju za sutra, za prekosutra, za dane kada ću samo osmjehom trenutke vraćati u zimskim noćima kožom što se od hladnoće naježi.