Talentom bačenim

u vrtlog besmisla,

pletemo koloplet

kliničkih smrtovanja.

         .

Tko nas to svjesno,

sustavno uništava?

Nečija energija me

sravnala sa stropom…

Bila sam udarana,

cipelarena, i vrijeđana,

a sve zarad svojeg

uvelike mesijanskog,

samodestruktivnog poriva.

           .

Kakva tragikomedija!

Čak mi se i groteska

grohotom nasmijala.

          .

Mirišući uvenulo cvijeće,

čujemo pokojna zvona –

kad netko pokuca

na trošna vrata

naših odaja.

       .

Sobu proždire

mračna spoznaja…