Oblak samac
nad nama
miruje
prekrasan je dan
do mene ti
nalik na oblak
ne progovaraš
slutiš
od riječi ću uteći
od misli tvoje
od tvoga lica
ostani
ispratiti ću sebe
sama
Oblak samac
nad nama
miruje
prekrasan je dan
do mene ti
nalik na oblak
ne progovaraš
slutiš
od riječi ću uteći
od misli tvoje
od tvoga lica
ostani
ispratiti ću sebe
sama
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
23/05/2013 at 7:42 am Permalink
Ispratiti ću sebe sama.
Odlično,najbolja opcija lošeg trenutka,pozdrav Boba!
23/05/2013 at 8:47 am Permalink
Bijeg i ispraćaj samog sebe, odgoda riječi za neko povoljnije vrijeme.
Zaplet i rješenje mudrosti.
Veliki Pozdrav 🙂
23/05/2013 at 8:57 am Permalink
mudra, misaona pjesma… sviđa mi se,
lijepi pozdrav
23/05/2013 at 10:46 am Permalink
Loš trenutak… dobra pjesma.
Pozdravljam. )
23/05/2013 at 2:58 pm Permalink
Ups, ne bih želio da sam taj oblak 🙂
Odlična
24/05/2013 at 5:35 am Permalink
Imam ja obicaj dolaziti kad se velike stvari desavaju. Tako mi je pao na nogu komad berlinskog zida 🙂
Pjesma koja ne umire, potvrda meni Bobinog velikog umjeca. Ostalo je kakatonija beskucnika i tisina ukucenih u prepoznavanju vjecnog stiha.
Pssssss…desava se poezija…
Pozdrav Boba
24/05/2013 at 11:25 am Permalink
…jer ljepši, puniji, smisleniji je, ponekad, bijeg od riječi. Ta riječ zna poremetiti Onu Riječ (vjernici je tako nazivaju, a drugi na način svoga uvjerenja) koja je prvotno učinila svijet takav kakav je – veličanstven, zagonetan, provokativan, lijep, ali sve to nije, kao što znamo, sve po sebi. Naime, ništa PO SEBI nema ni jedan od navedenih i inih atributa.
Nevjerojatna si Boba. To zasigurno znam.
Pozdrav, specijalni, za tebe !