Dama je stigla i njene sive boje

Refuli juga njena pjesma u noći

Ugasiti hoće osjećaje moje

Taj plamen što užgaše tvoje oči.

 

Znam i jesen je žena

Ona što gasi ljeta toplinu

Kao žuti list baciti me na koljena

Uzeti osjećaje neka me minu.

 

Kao moćni hrast ostati gol

Pokloniti me zimi potpuno naga

Na hrid moje duše prosuti sol

Listove moje utkati u boje svog saga.

 

Stoji lukobran na pragu luke

Moćni val u pjenu pretvori

Nježna ženo ljubim ti ruke

Plamen mog srca za tebe gori.