Sjećanje je čudna leća
Katkad ima krivi fokus
Pa se tuga čini veća
Prošlost donese slan okus.
Sjećanje je čudna leća
Iskrivljene slike stvara
Kad se čovjek sreće sjeća
Sretan je i da se vara.
I to sunce u tvom oku
I kiša od boli nagle
Sve prođe u kratkom roku
Sjećamo se samo magle.
Suzana Marić
Aljoša
Tonka
09/06/2017 at 5:42 am Permalink
Ti one jednostavne ljudske istine znaš izraziti stihom tako da one ostanu jednostavno jasne, a stih poetičan i privlačan. Jedno od onih načina izražavanja koje ne podliježe modi pa mu vrijeme ne može naškoditi.:)
09/06/2017 at 8:27 am Permalink
Sjećanje je čudna leća
Katkad ima krivi fokus
Sjećanje je uvijek subjektivno i ponekad zaista ima krivi fokus, no ova pjesma je objektivno odlična. Poseban užitak:)
09/06/2017 at 3:00 pm Permalink
I kad se sjećanja sjetimo
u sjećanju ostane samo tren
tog iznenadnog sjećanja
zamagljen
Pa onda i to sjećanje prođe
kao i sve
veoma brzo
u našim osjetilima
Zavučeš se u procjepe
i snažno zahvatiš trenutak
Pozdrav, Aljoša:)
09/06/2017 at 3:36 pm Permalink
Sjećanje je čudna leća
Iskrivljene slike stvara
Si imamo te leće ,a samo si ih ti znao utkati u ovu prekrasnu pjesmu . Veliki pozdrav ,Aljoša 🙂
09/06/2017 at 3:51 pm Permalink
Kako nemam dovoljno svojih riječi 🙂 potpisat ću Marijin komentar, jer je jer, to je to.
LP, Aljoša!
10/06/2017 at 12:11 pm Permalink
Mladost živi od novih događanja a starost od uspomena
sjajna pjesma Aljoša,pozdrav!
15/06/2017 at 6:56 am Permalink
Daleko vidi tvoje unutarnje oko. Leća mu je nebitna.
08/07/2017 at 5:49 am Permalink
lijepo je to magleno sjećanje
LP