Mala poštenja prema sebi nužan su silazak u dubinu

jer tamo su staloženi monolozi, jedri  od onih neophodnih,

rasterećujuće završnih riječi   koje nismo htjeli s nikim

dijeliti.

Priznajemo li tako hrabrost ili kukavičluk? Tišina

se prelama  nad pitanjem umjesto pljeska.Čuđenje za

kratko,samo do prihvaćanja bljeska one prvotne misli:

srce bira put, a On upravlja mu korakom,

uvijek.