Nije slutio

 

Nikada nije slutio
Da će mu postati
Pelin u vinu
Oštrica u ruci
Što mu dušu ranjava

Nije slutio da će ga boljeti
Uspomena, misao
I ovo proljeće da će ga boljeti
Te gorke rane
Kao da se otvaraju
Sa svakim njegovim uzdahom
Svakim novim danom
U samoći
Sjedinjen sa tugom, nije slutio

Ne, nije slutio
Da riječi mogu postati olovo
Koje dušu pritišće
A otopiti se ne da

Nije slutio
Da suza tako malena, slana
Može biti kamen na srcu

Ne, nikada nije slutio
Kako je teško biti sam
I pružati ruke za dodirom
A grliti samo prazninu
U nedodiru želje
Ne, nije slutio to

Fotografija Suzane Kostelac Marić.
                                                                                                            pinterest.com

 

18 komentara za "Nije slutio"

  1. Marija
    Marija
    13/04/2019 at 3:07 pm Permalink

    Posebno lijepa i opsjećajna pjesma o gubitku i tuzi!

  2. boba grljusic
    boba grljusic
    13/04/2019 at 6:29 pm Permalink

    koliko ima takvih …vrijeme i život protječe a onda u nekom trenutku nenadano shvatimo i osjetimo samoću
    Da napisala si vrlo lijepu pjesmu
    pozdrav tebi

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/04/2019 at 6:40 pm Permalink

    Mare, hvala na komentaru, znači mi . Ugodnu večer ti želim 🙂

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/04/2019 at 6:41 pm Permalink

    Slažem se s tobom ,Bobo. Zahvaljujem se na pažnji i topli pozdrav šaljem 🙂

  5. Marija
    Marija
    13/04/2019 at 7:52 pm Permalink

    Suzana, bila je na TV emisija o Karpatima i čovjek je lijepo objasnio zašto su vukovi korisni za ekosusav i održavanje šuma. Bilo bi dobro ubaciti misao u onu priču.

  6. Mihaela
    Mihaela
    13/04/2019 at 7:57 pm Permalink

    Ima narativnog u pjesmi, dobro je oslikana osamljenost, naznačen uzrok, fino odabrani motivi!

  7. katarinab
    katarinab
    13/04/2019 at 8:01 pm Permalink

    Lijepa i vrlo emotivna pjesma o životu. Slažem se s Bobom da “vrijeme i život protječe a onda u nekom trenutku nenadano shvatimo i osjetimo samoću”, a to je vrlo bolno jer čovjek je društveno biće kojemu treba zagrljaj i topla riječ.
    “Te gorke rane
    Kao da se otvaraju
    Sa svakim njegovim uzdahom
    Svakim novim danom
    U samoći”
    Pozdrav, Suzana!

  8. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/04/2019 at 8:35 pm Permalink

    Mare, nisam gledala, baš mi je žao. Kako se zvala emisija i na kojem programu? Možda ima repriza. Hvala ti 🙂

  9. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/04/2019 at 8:37 pm Permalink

    Miha, hvala vam na lijepim i poticajnim riječima . Ugodnu večer vam želim 🙂

  10. Suzana Marić
    Suzana Marić
    13/04/2019 at 8:40 pm Permalink

    Teško je biti sam. Katarina, zahvaljujem se na pažnji i komentaru. Ugodnu večer ti želim.

  11. Murtulica
    Murtulica
    13/04/2019 at 9:34 pm Permalink

    Tužna i prelijepa pjesma!

    “Ne, nikada nije slutio
    Kako je teško biti sam
    I pružati ruke za dodirom
    A grliti samo prazninu
    U nedodiru želje
    Ne, nije slutio to”

    Lp

  12. Gordana Majdak
    Gordana Majdak
    14/04/2019 at 4:05 am Permalink

    Istina, toliko toga se ne da naslutiti sve dok jednom ne bude prekasno jer, vrijeme koje protječe je tako nemilosrdno. Emocija dominira, a kraj posebno lijep. Pjesma ima neospornu kvalitetu. Bravo, Suzi!

  13. Suzana Marić
    Suzana Marić
    14/04/2019 at 10:15 am Permalink

    Murtulice, zaahvaljujem se i topli pozdrav šaljem 🌧

  14. Suzana Marić
    Suzana Marić
    14/04/2019 at 10:16 am Permalink

    Raduje me pročitati tvoj komentar, Goga. Hvala ti od ❤

  15. Krebs
    14/04/2019 at 12:13 pm Permalink

    Da, mnogo je takvih posebno u danasnjici!! Divno si to izrekla!! LP

  16. Milos Marjanovic
    14/04/2019 at 9:50 pm Permalink

    Nikada na početku ne slutimo šta će biti na kraju.
    Prelepa, iskrena i istinita pesma.

  17. Suzana Marić
    Suzana Marić
    28/04/2019 at 1:11 pm Permalink

    Spome, promakao mi je ovaj tvoj komentar. Zahvaljujem se i veliki pozdrav šaljem 🙂

  18. Suzana Marić
    Suzana Marić
    28/04/2019 at 1:12 pm Permalink

    Hvala najljepša, Miloše 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.