Nikada nije slutio
Da će mu postati
Pelin u vinu
Oštrica u ruci
Što mu dušu ranjava

Nije slutio da će ga boljeti
Uspomena, misao
I ovo proljeće da će ga boljeti
Te gorke rane
Kao da se otvaraju
Sa svakim njegovim uzdahom
Svakim novim danom
U samoći
Sjedinjen sa tugom, nije slutio

Ne, nije slutio
Da riječi mogu postati olovo
Koje dušu pritišće
A otopiti se ne da

Nije slutio
Da suza tako malena, slana
Može biti kamen na srcu

Ne, nikada nije slutio
Kako je teško biti sam
I pružati ruke za dodirom
A grliti samo prazninu
U nedodiru želje
Ne, nije slutio to