Bila jednom Masna Bara
vitka poput manekenke
znala je da samu sebe vara
voljela je sve, najviše pečenke.

U ostavi je skrivala hranu
na policu sjela i tamo jela
šunku, sira, špeka i bananu
mljela je, mljela, i sebi se klela…

da nije prigrizla ni zalogaja
(al’ po njoj tisuće mrlja)
i da je sve izjeo miš iz gaja
što njenom špajzom brlja.

Jednoga dana Masna Bara
odluči da na pisti zablista,
pa pozove bum-bum-bara
da zidomlatom mlatne trapista.