Upalite svjetlo da ne budu same
široka suknja na mršavom struku
u činiji cvijet jesen-ciklame
miris bašte sniva na jastuku

Upalite svjetlo boje se tame
sijeda kosa skrivena u fačuku
sarce teško poput bovan-jame
nikog nema da joj ugrije ruku

Djeca odavno po svijetu se skiću
u duši kitina i tuga golema
sliku muža čuva u lančiću

ugasi svijeću pa ode da drijema;
umrli feral u očima srne
noćas viore horugve crne.