Na sidru smo naslikali hrđu.

Čujem tetovirane mornare,

koji ispijaju nove zore,

predani samo alkoholu.

Ukrcaj…

Semafori, dimnjaci…

.

Nemoj se okretati,

pokušaj me čitati.

.

Život me ne poznaje.

Otploviti, moja želja je,

u grad planina…

Ošišana ona je

iz svemira jezgre,

stihovima Njegovih brda,

što služe vjernim pjesnicima

kao krvopiji vječne krvi.

Moja duša boemska,

ovim životom prolazi,

kako bi Venerinim očima

maglu raščistila.

.

Klijati želi iznimno

konceptualni moj potpis ljudski,

koji predviđa neprestano

potez za jezik majski,

koji poput zmije maše

i sigmoidalno zrak udiše,

lagano se uzdižući

kako vrela u izvorima…

.

Od kvarcne palmire su zubi,

tokovi hladne krvi

kišne su mantre iz sutra.

Al’ još uvijek od vrućeg rudara

led se razbija u mojoj baklji,

dišući u božanskoj samoći

tamjan organske zrnatosti,

koji posipavam našem oblaku

i njegovom svileno umirućem dodiru…

.

U ovoj tišini,

održanoj, spremnoj poput pištolja…

Dva kontinenta u istini

protežu prste preko mora.

Ako pažljivo slušate….

Možete čuti,

kako dodiruju muškete,

a sve u razjašnjavanju

otkrivanja jednom za sve,

u oštrini i oštrom brojanju

margine jednog,

i njegovom padu…

.

Ovi ekspresni (ionski)

pokrenuti pokreti emulzijski…

izbijaju poput žudnje

u središnjem Suncu

mojem izazovnom srcu …

.

Sve što vidim je,

novo garnirano vrijeme

od kozmičkih madrigala,

do siromašnih vizionara

i novog početka

mrtve fuzije…