Milan Janković “Ja sam uvijek dobro”

Hej, samo da te pozdravim…

Znaš, sada sam drugačiji,

nego što sam bio prije, ničiji…

Samo, sada se malo više mrzim.

.

Ali hej, ne brini,

na kraju ću sebe zavoljeti,

kad budem u miru počivao

s onim tko sam bio…

.

Možda samo jednom,

Ili dva puta, zadrhtim,

ali ne više od nekoliko,

kad te tu noć pozdravim…

.

Možda ću biti preduboko,

pa me nećeš moći vidjeti,

ili će svjetlo biti prejako

kad počnem gorjeti…

Samo se drži podalje

od pogleda moje vatre.

.

Možda ću samo plakati.

Ili ću i vrištati.

Samo pazi da se emocije

na tvom licu ne vide…

Ljudi to jako vole…

.

Možda ću samo hodati

po dnu rijeke valovite,

ili ću od riba jebeno poludjeti.

Ti odahni, ne brini se,

sve moje riječi su maglovite.

.

Možda će me samo rezati.

Ili će me spaliti i još spaliti…

“Oh, dobro sam.

Ne brini.”

.

Možda samo kožu će mi skinuti,

Ili vene iz srca počupati…

A ti pokaži im svima,

da sam bio dobro…,

i kao ruševina…

Jedan komentar za "Milan Janković “Ja sam uvijek dobro”"

  1. Avatar photo
    Tonka
    11/12/2023 at 5:11 pm Permalink

    Oksimoron, dobra ruševina. Što izaziva svu buru osjećaja, a u isto vrijeme želja sačuvati drugu stranu od bilo kakvog straha i sumnje u zdrav mozak. Zanimljivo.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.