Milan M. Janković ” Ubio sam sebe da bih se oslobodio”

Stojim nad mrtvim tijelom

beživotnog čovjeka.

Nema srca ni duše,

a oči su mu tužne iznutra.

Borim se s ovom slikom

koja leži preda mnom.

Vjerujte, bolje da je mrtav

nego da živi ovaj grijeh,

životom zvan…

.

Borbe s kojima se ovaj čovjek

morao suočiti…

Život pogubljen,

dok je tama ulazila mijenjati…

Tako polako,

da nikad nije imao priliku,

biti voljen, voljeti…

 

Što je moglo poći po zlu,

da ovo što je danas, počne?

Oči se rašire kad zastane mi dah.

Slika koja me zasljepljuje

dok padam na koljena…

 

Mrtvo tijelo koje

gledam sam ja.

Paničarim i borim se.

Kako je to moguće, pitam se…

Ubio sam sebe,

u mom umu odjekuje.

Ali čuj, stojim živ i zdrav.

Ovo je poruka

koju treba pamtiti zauvijek.

Ovo je bio dio mene,

koji porobio me.

Bezdušna strvina

koja me je jednom vezala…

Dobro sam se borio,

ali ostat ću slobodan…

Slobodan iz tamnog stiska,

dok se sjećam ovog dana

svih budućih dana.

Dan kad sam raskinuo

okove svoje bijede,

da bih iznutra trunuo…

Nikada neću postati žrtvom

vlastitog najvećeg neprijatelja…

Nije kriv svijet što sam dopustio

da me promijeni za ovo…

Zahvalan sam za ovu ljubav koja me ubila.

Ljubav koja me držala tako čvrsto,

da sam se oslobodio…

Ova ljubav sam bio Ja,

bezuvjetno ljubeći sve…

Nema komentara za "Milan M. Janković ” Ubio sam sebe da bih se oslobodio”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.