Milan M. Janković “Život bez puta”

Skupljaju se čežnje

nadmašuju ponoćne urlike,

dok trag krvi plućima ostavlja

užurbano zapaljene cigarete,

zagrizenih namjera

i napola sažvakanih žaljenja.

*

Okus sutrašnjice mi je izblijedio,

nakon što se potvrdiše nevjerice

u promrmljanim kletvama,

posutim od jedne Ciganke.

*

–          Uzela je tanjur goli

za izlaganje boli.

Gorčinom ga obojila

i sivi leptiri u njemu su zatreperili.

Sitne kapi boje se osušile

i s tanjura pale,

pod mojim nogama se smrvile…

*

Nestrpljivost je crni ogrtač nosila.

Naboranog krzna,

očnjacima je grickala

moje pregažene cipele,

nezahvalne za novije…

Režala je na moje napuštene tabane,

u mojim izblijedjelim putovanjima…

*

Iako, put svoj nisam imao, nikada…

 

 

 

 

 

 

 

 

Nema komentara za "Milan M. Janković “Život bez puta”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.