Ne ranjavaj strelicama moje pjesme

Ne nosi ih poput grabljivice u gnijezdo svoje

Jer one su kapi iz moje česme

One su porod ove duše moje!

.

Ne ranjavaj moje pjesme mačem

Ne reži dijelove poput fete kruha

Postani čovjekom, postani čitačem

Probudi u sebi pjesničkog duha!

.

Ne ranjavaj dušu pjesmama mojim

One su jeka nutrine moje

Jer ja ću ih rađat dok postojim

Branit ću ih da mi sve opstoje!

.

Kad ranjavaš pjesmu, meni bol zadaješ

Ukradenu mučiš, prepravljaš joj slova

Al’ mi je drago, da me ne poznaješ

Jer iz svake rane, niče strofa nova.