SLUŠAJUĆI PJEV GODINA, ZAODJEVAM SE PLAHTOM NEBA PLAVETNOG I JASTUKOM OBLAKA NA NJEDRIMA.

OBUĆI HALJINU SVJETLOSTI,SATKANU OD OPTIMIZMA BUDUĆNOSTI,

NIJE TAKO LAKO MORAM  PRIZNATI,

DOK PJEVAM O PROŠLOSTI!

JA TE TREBAM TI SI MOJE PLOVILO NA MUTNIM VODAMA.

TI SI LETAČ ZRAKOM,DOK ZRAKE SUNCA SE ISPREPLIČU.

U KRILIMA SVOJIM OD LEPTIRA U NAJLJEPŠIM BOJAMA ZAKRILJUJEŠ MOJE STRAHOVE I SUMNJE OD LOŠEG SNA.

MIRISI ŠTO OKRUŽUJU NOSNICE,NEKAKO SVE VIŠE VRAČAJU NAS U PROŠLOST.

MIRISI BORA, KIŠE,NEKE GRIŽNJE  SAVJESTI, MUTE NAM RASPOLOŽENJA.