miriše izgubljeno

Ulica prazna
kiša je saprala trotoare od pene
ne čuje se
jesenji vetar od tišine
a tišina boli
otkida žice snene.

Tek poneki korak zaluta tiho iz daleka
u pustinju ljudske duše
i saplete se o moje korenje
prstima bez ijednog izražaja.

Poslednja kap klizi
pada
lomi se
i ponovo pada
punoćom najdublje reči
kao da je ponovo došla
a jutro tako miriše iz daleka
sve dalje i dalje
čudno
neprolazno u tebi
na tebe
na vremena
i za vremena prošla.

5 komentara za "miriše izgubljeno"

  1. boba grljusic
    23/01/2013 at 10:32 am Permalink

    mirisi su ti koji fasciniraju /bar mene/ snagom ostaju u nekom našem tajnom kutku kad više ničega nema
    pozdrav

  2. Marija
    23/01/2013 at 11:37 am Permalink

    Lijepi blagi stihovi napojeni kišom i tugom. Mislim da već imaš cijeli ciklus pjesama u kojima se motiv kiše miješa s osjećajem ljubavne čežnje i sjete. Lijep pozdrav 🙂

  3. dinko1941
    23/01/2013 at 12:27 pm Permalink

    Lijepa nostalgična pjesma koja tugu u sebi nosi kišom 🙂

  4. Kristian Svalina
    23/01/2013 at 6:22 pm Permalink

    Baš uživam u tvojim pjesmama.
    Tvoju bi zbirku uvijek kupio. I uzivao u njoj cesto.
    Imaš neke izraze, poredbe i taj specijalni umjetniski dojam, sliku, koja odusevljava, kao vodje npr..
    “ne čuje se
    jesenji vetar od tišine”

    Jednostavno, uzitak.
    LP

  5. Mile Lisica
    24/01/2013 at 9:20 am Permalink

    hvala svima…lep pozdrav…

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.