S vremena na vrijeme poželim
sa tobom ponovo proći
one pute nekadašnjih letova
u zagrljaju planinskih visova
gdje nas je začarane magla skrivala
dok su snjegovi blistali nam u očima.

S vremena na vrijeme poželim,
poželim kao nekada biti mlada
razigrana sa zvijezdama u očima
sa snenom zrakom mjeseca u kosi,
sa rukom u tvojoj zadrhtaloj ruci
šetati ljubavnim poljima
dosanjanih poznatih nadanja.

S vremena na vrijeme poželim
da užurbanosti i svjetine nestane
mi ostanemo samo dvije jedinke
dvije sićušne čestice materije
o kojima će ovisiti svijeta postajanje
i u žaru ljubavi nastajanje.

S vremena na vrijeme proklinjem
ove godine što se kao pijesak talože
na dinama usahle pustinje,
kao godovi na licu se slažu
sve one životne sreće i nedaće
i izgledaju kao korita rijeke presahle.

Samo s vremena na vrijeme
proklinjem života prolaznost.