Miriše na jesen noćas naša ravnica

dok prolazim ulicom

zakopčavajući dugme na kaputu

slijedeći tragove sudbine i sjećanja

u neredu, po prošlosti, razbacanih

Teško je boriti

sa vremenom na ovom mjestu

tako krhkom i punom uspomena

koje me lome i ušutkuju

koje me varaju i kradu

Zato idem

i vratiću se možda sutra

možda tek za godinu

možda ko zna kad

ali biću tu kad naiđeš

i pustiću da me ubereš

i poneseš u svoju sobu