Vlad
bijela draga moja
kroz okno gleda
crna je noć u oku njezinom
magle noćne oknom prolaze
nevjesta moja bijela
mene čeka
draga
magla oko mene
magla u meni plače
hladan je kamen kule kamene
negdje na jugu sunce
i smijeh pamtim
i krik galeba nad morem
dubokim
i maslinu pogrbljenu
što vjetru i vremenu
odolijeva
iz zbirke Vlad i bijela draga
Aljoša
12/11/2012 at 8:57 am Permalink
negdje na jugu sunce
i smijeh pamtim
i krik galeba nad morem
dubokim
i maslinu pogrbljenu
što vjetru i vremenu
odolijeva..
pozdrav
12/11/2012 at 11:25 am Permalink
Pozdrav Sumiko 🙂
12/11/2012 at 1:00 pm Permalink
Draga Marija, metaforom mita cijeli život oslikan. Sjajno zamišljeno, snažno, očito treba strpljivo i višekratno proći svaku pjesmu za uhvatiti sve sjajne misli. Pozdravljam te i čestitatm 🙂
12/11/2012 at 1:46 pm Permalink
Hvala Tonka, nametnulo mi se samo; dva bića iz različitih svjetova. 🙂 🙂
12/11/2012 at 2:37 pm Permalink
Poezija koja otkriva neke nove mogućnosti … misli koje se isprepliću u samom autoru, a spretno su podijeljene u istom trenutku. Dva svijeta koja se magnetski privlače lijepo je vidjeti da su konačno sljubljeni. Dobro to radiš Marija. Da.
Uživaj !
12/11/2012 at 2:38 pm Permalink
Lijepa ideja i pjesma !
12/11/2012 at 4:02 pm Permalink
naranče
za mariju a vlada tko šiša neka i obrije
12/11/2012 at 4:47 pm Permalink
Hvala svima. Song, ne znam tko vlada šiša. valjda brico 🙂
12/11/2012 at 7:02 pm Permalink
magla svuda 🙂
lijepu noć ti želim