U vedroj noći dok selo spava

Skitnica Mjesec, dvoje sad gleda

Kako se ljubav polako budi

A on usamljen dalje sad plovi.

 

Noćas pod brezom ljubav se rađa

U očima žar, u grudima vri

Uzavrela krv mladosti rane

Dvoje se ljubi, a Mjesec šuti.

 

Vidio je on ljubavi mnoge,

Svijetlio pute momcima mnogim,

brisao suze samotnoj duši

A onda bi sam otputovao.

 

Ima li koga taj sjajni bećar

Da svoju ljubav njemu pokloni

Da ne mora sam putovati vječno

Ima li koga da ga zavoli ?

 

Ili je boem koji sam luta

Nikog uz sebe nikada nema

K’o vuk samotnjak vječito traži

Nešto što nikad imati neće.