Mogla bih ti se podati ove večeri

ranjiva i snena samo zbog uspomena.

Tebi  koji za mene ubijaš i zmaja

tebi koji misliš da su vrata raja

uvijek širom otvorena za sve duše

kada sam Sotona u potiljak im puše.

 

Mogla bih ti se podati večeras

nježno i žestoko, ranjena duboko

jer rane moje posipaš melema prahom

jer ožiljke moje svježe liječiš dahom

jer mi znači kada kažeš, ljubavi ne plači

i jer me vodiš samo sigurnom stranom sna.