Jednom kada život pljusne
k’o pijanac posred jarka
jednom kad zanijeme usne
otplovit će moja barka.
Ponijet ću zvijezdu žarku
i tračak Sunca u oku
pa nek’ vali nose barku
u tamu gustu, duboku.
Tamo nitko sa mnom ne sm’je
to nije Noina Arka
dugo mahat će mi pjesme
kad isplovi mala barka.
Poneku pticu u parku
stegnut će za grlo sjeta
opjevat će moju barku
tko zna kog Gospodnjeg ljeta.
Smiješna bit će svaka čarka
svaka rana i bol ljuta
kad isplovi crna barka
bez povratka s tog puta.
Jednom kad nestane varka
ova što se život zove
otplovit će moja barka
tamo gdje sve lađe plove.
Lav
Tonka
Stanka
Marija
07/01/2021 at 10:48 pm Permalink
kraj je donio smisao besmislu
ugodnu noć želim
08/01/2021 at 4:56 am Permalink
Ponijet ću zvijezdu žarku
i tračak Sunca u oku
pa nek’ vali nose barku
u tamu gustu, duboku.
Odlična poezija, kao i uvijek… sviđa mi se kako si usporedio život s barkom. 🙂
08/01/2021 at 8:13 am Permalink
Dijelimo osjećaj. Ako ostane ista svijest, ono najvrijednije bit će poezija. što se više približavamo ušću, ne jer bismo željeli, nego jer nas rijeka nosi, to su bliže misli na odlazak. Pjesma je prekrasna balada, izrečena je na profinjen suzdržan način koji još više potencira neminovnost toka. Veliki pozdrav, Aljoša!
08/01/2021 at 1:28 pm Permalink
Ruku na srce – krasna balada , i ja objavih upravo nesto o brodovima ..lijep pozdrav ti !!
08/01/2021 at 2:19 pm Permalink
“…Jednom kad nestane varka
ova što se život zove
otplovit će moja barka
tamo gdje sve lađe plove.”
PREKRASNA!!!!
08/01/2021 at 7:54 pm Permalink
Divna što drugo reći.
08/01/2021 at 8:07 pm Permalink
Pročitala sam ovu krasnu pjesmu, a čitam je opet . Doista divna balada, Aljoša !
11/01/2021 at 10:42 pm Permalink
Potpisujem sve komentare, Aljoša.
“Jednom kad nestane varka
ova što se život zove
otplovit će moja barka
tamo gdje sve lađe plove.”
Lp.
P.S.
Znaš izmamit suzu u oko i nakon ovoliko Nonsense Poetry koju sam večeras čitala.