Moja mati i ja

24 ožujka 2020 Autor: gabi 8 Kategorija: Misaona

Samo sam čovjek,

samo sam dijete,

samo nejače

u njenom naručju

dok ona drhti.

I zajedno drhtimo

od bola,

od nepravde,

od neizvjesnosti,

moja mati i ja.

I pjevamo novom jutru

i svakom uzdahu što pozdravlja život

i otkucaju srca što razbija strah

i svakom glasu glasnijem od tišine.

I možda je proljeće

i možda je zima

i ne znamo što slijedi

ali tu smo sada,

u zagrljaju,

moja mati i ja

i nada

prikovana u osmijeh

za sutra.

AnjaL
25/03/2020 at 5:42 am Permalink

Lijepo, Gabi! Lp!
mirko1
25/03/2020 at 6:35 am Permalink

Izuzetno!
Još jedna kojoj ću se vraćati…ako dozvoli ova sveprisutna neizvjesnost da uživam u odličnoj poeziji.
gabi
25/03/2020 at 7:59 am Permalink

Hvala Anja, pozdrav i svako dobro!☺

Mirko, dijelim isto mišljenje. Ipak, ako ne možemo biti gospodari vremena, možda će bar naši tragovi u tom vremenu imati nekog smisla.
Veliki pozdrav i svako dobro!☺
Marija
25/03/2020 at 11:29 am Permalink

Svi smo pomalo tjeskobni. Jer neprijatelj nema lice. Pjesma je vrlo dirljiva, ali se nazire optimizam. Nije to luda nada koja će umrijeti, nego vjera u život, u ozdravljenje čovjeka i planete. Vjerujem da će znanost još jednom odnijeti pobjedu!:)
Suzana Marić
25/03/2020 at 12:20 pm Permalink

Potpisujem Marijin komentar. Nadajmo se da će sve uskoro završiti. Topli pozdrav:)
gabi
25/03/2020 at 2:12 pm Permalink

Drage moje, hvala vam! Riječi vam se pozlatile!☺
Krebs
26/03/2020 at 3:01 pm Permalink

Ostavila sam prva komentar , ali se izgubio , sigurno moja greska , Gabi !!
Divna poezija ! Cestitam !! LP
gabi
26/03/2020 at 6:02 pm Permalink

Hvala Krebs! Pozdrav šaljem!☺