Moja mati i ja

Samo sam čovjek,

samo sam dijete,

samo nejače

u njenom naručju

dok ona drhti.

 

I zajedno drhtimo

od bola,

od nepravde,

od neizvjesnosti,

moja mati i ja.

 

I pjevamo novom jutru

i svakom uzdahu što pozdravlja život

i otkucaju srca što razbija strah

i svakom glasu glasnijem od tišine.

 

I možda je proljeće

i možda je zima

i ne znamo što slijedi

 

ali tu smo sada,

u zagrljaju,

moja mati i ja

i nada

prikovana u osmijeh

za sutra.

8 komentara za "Moja mati i ja"

  1. AnjaL
    25/03/2020 at 5:42 am Permalink

    Lijepo, Gabi! Lp!

  2. mirko1
    25/03/2020 at 6:35 am Permalink

    Izuzetno!
    Još jedna kojoj ću se vraćati…ako dozvoli ova sveprisutna neizvjesnost da uživam u odličnoj poeziji.

  3. gabi
    25/03/2020 at 7:59 am Permalink

    Hvala Anja, pozdrav i svako dobro!☺

    Mirko, dijelim isto mišljenje. Ipak, ako ne možemo biti gospodari vremena, možda će bar naši tragovi u tom vremenu imati nekog smisla.
    Veliki pozdrav i svako dobro!☺

  4. Marija
    Marija
    25/03/2020 at 11:29 am Permalink

    Svi smo pomalo tjeskobni. Jer neprijatelj nema lice. Pjesma je vrlo dirljiva, ali se nazire optimizam. Nije to luda nada koja će umrijeti, nego vjera u život, u ozdravljenje čovjeka i planete. Vjerujem da će znanost još jednom odnijeti pobjedu!:)

  5. Suzana Marić
    Suzana Marić
    25/03/2020 at 12:20 pm Permalink

    Potpisujem Marijin komentar. Nadajmo se da će sve uskoro završiti. Topli pozdrav:)

  6. gabi
    25/03/2020 at 2:12 pm Permalink

    Drage moje, hvala vam! Riječi vam se pozlatile!☺

  7. Krebs
    26/03/2020 at 3:01 pm Permalink

    Ostavila sam prva komentar , ali se izgubio , sigurno moja greska , Gabi !!
    Divna poezija ! Cestitam !! LP

  8. gabi
    26/03/2020 at 6:02 pm Permalink

    Hvala Krebs! Pozdrav šaljem!☺

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.