Samo sam čovjek,

samo sam dijete,

samo nejače

u njenom naručju

dok ona drhti.

 

I zajedno drhtimo

od bola,

od nepravde,

od neizvjesnosti,

moja mati i ja.

 

I pjevamo novom jutru

i svakom uzdahu što pozdravlja život

i otkucaju srca što razbija strah

i svakom glasu glasnijem od tišine.

 

I možda je proljeće

i možda je zima

i ne znamo što slijedi

 

ali tu smo sada,

u zagrljaju,

moja mati i ja

i nada

prikovana u osmijeh

za sutra.