Voljela sam Sergeja, Matoša i Lorku.
S njima sam se budila i bdjela
gradila sam i život i snove
čitajući sva njihova djela.
*
Iz kraja sjena povratka nema
a ipak, tu su, srce mi griju
sanjare sa mnom, žude i plaču
sa mnom su živi sa mnom se smiju.
*
Neki novi pjesnici sad dišu
daju nam stih, daruju snove
čitam te pjesme svakoga dana
toliko volim te pjesnike nove.
22/09/2012 at 9:53 am Permalink
prekrasno spojena prošlost i sadašnjost
uz veliku ljubav prema stihu i rimi
pozdrav šaljem
22/09/2012 at 10:58 am Permalink
Sve čestitke za ovu pjesmu, pozdrav Mare !
22/09/2012 at 12:03 pm Permalink
Allena, hvala, 🙂
Jim, 🙂
22/09/2012 at 1:00 pm Permalink
Moji prijatelji pjesnici, i oni i ovi. Tako to mora biti u pjesničkoj duši. Pjesma je tvoja za sva vremena. Pozdrav, Marija.
22/09/2012 at 7:25 pm Permalink
To si ti nama ljubav izjavila Mare 🙂 Volimo i mi tebe a zasigurno netko voli i Sergeja, Matoša, Lorku…
Lijep pozdrav!
22/09/2012 at 8:52 pm Permalink
Neki novi pjesnici sad dišu
daju nam stih, daruju snove
čitam te pjesme svakoga dana
toliko volim te pjesnike nove.
marija lijepo napisano, noć, sfd
22/09/2012 at 9:10 pm Permalink
Prepoznali ste se u pjesmi, baš me veseli 🙂 🙂
22/09/2012 at 9:54 pm Permalink
Neki novi pjesnici sad dišu
daju nam stih, daruju snove
I ti njima Marija daruješ besane noći i prekrasne stihove.Jako lijepa pjesma.Vremena se mijenjaju i sobom donose neke nove pjesnike ali i oni od prije sa nama su.
23/09/2012 at 9:05 am Permalink
Razdragana duša tvoja i ne može nego tako, voljeti pjesnike nas, a i mi te volimo pjesnikinjo, i ja 🙂