Možda, samo možda

16 svibnja 2012 Autor: 9 Kategorija: Misaona

Možda, samo možda
u ogromnim razmjerima
vladaju dvije sile
dvije strašne energije.

 

Svjetlost i tama
crna rupa sama.
Možda, samo možda
kada život iz čovjeka bježi
svaki atom svom izvoru teži.

 

Možda, samo možda
nakon dobrih djela
počinjenih strahota, vraćaju se
duše iz škole života.

 

Čuvamo ovo malo svjetlosti
u nama, da bude svjetlo
da ne bude tama.

9 komentara za "Možda, samo možda"

  1. songfordead
    16/05/2012 at 10:26 am Permalink

    Čuvamo ovo malo svjetlosti
    u nama, da bude svjetlo
    da ne bude tama.

    draga Marija ova mi je posebna od tebe, puno naranči u kamionu ti šaljem (hiihi)
    SFD

  2. Jim Corbet
    16/05/2012 at 10:33 am Permalink

    Možda, samo možda
    nakon dobrih djela
    počinjenih strahota, vraćaju se
    duše iz škole života.

    Jako dobro Mare, ova strofa mi je najupečatljivija, ovaj život je možda samo jedan stepenik koji vodi u višu razinu, možda ima nekoliko razina i za svaku moramo zadovoljiti zadane kriterije inače se vraćamo na zemlju sve dok ne uspijemo, na kraju postajemo bestjelesni entiteti koji u sitnim česticama titraju zrakom, možda se rađamo i umiremo i to je to, možda je rakija koju sam drmnuo iznimno jaka 🙂

  3. julija
    16/05/2012 at 10:41 am Permalink

    Jime, hajde natoči i meni jednu. Možda mi kaže; hajde curo ne bulazni. A možda… Sviđa mi se tvoj komentar. Lijep pozdrav prijatelju. 😉

  4. songfordead
    16/05/2012 at 10:46 am Permalink

    a keca tko šiša, dobro, dobro
    (hihihiihihiihihihiihihiii)
    pozdrav još jednom, ukradem ti ovu
    hihiihihiihihihii
    SFD

  5. ursus-major
    16/05/2012 at 12:17 pm Permalink

    Možda mi treba 2-3 čašice nećeg “žeščeg” pa da krenem sa filozofijom,no,ostat ću vjeran standardu;izvrsno Marija!Pozdrav i 🙂

  6. Marija
    16/05/2012 at 4:27 pm Permalink

    -a keca tko šiša, dobro, dobro- Song, znaš da te ne bih preskočila. Bilo bi to to malo teže, hahaha, ali dešava se kad pišem u prekidima. Oprosti i primi veliku kašetu punu onih sočnih zelenih 🙂 🙂 :)A i pjesmu ti poklanjam.

    -Majore, čudno je kako kapljica otvara mozak. Ali, imaš pravo, standarde valja poštivati. Lijep pozdrav i 🙂

  7. dragica meyer
    16/05/2012 at 5:17 pm Permalink

    Jeste zabavni:-)
    “kada zivot iz covjeka bjezi
    svaki atom svom izvoru tezi”
    mozda tvoja SF teza i nije neostvariva, ko zna mare, kad odemo pisacemo 🙂

  8. shadea
    16/05/2012 at 5:53 pm Permalink

    Izvrsne misli u izvrsnim stihovima ispisane draga Mare!
    Ali neću natočiti ni jednu! Stavim mozak na “pašu”…kraj je dana pa mi je tako sasvim ugodno! 😉
    Osmjeh ti ostavljam u svjetlu večeri! 🙂

  9. Marko Grubesic
    17/05/2012 at 8:36 am Permalink

    “Odakle dolazimo?Sto smo?Kamo idemo?” Ova tri velika filozofska pitanja na koje covjecanstvo jos nije naslo odgovora ti si dotakla ovim tvojim stihovima.Dojmio me se kraj pjesme jer mislim da si time htjela reci da je zivot prekratak i da ga ne treba trositi na uzaludne stvari.Treba se okrenuti onom lijepom i plemenitom sto je u ljudima a to u tvojim stihovima simbolizira svjetlost!
    Ja se i bez kapljice raspisao kao pravi filozof 🙂
    Lijep pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.