Tinjam kao tajna
krv mi dodiruje krhki strah
umire sjaj u očima
od ljubavi ostaje samo prah.
Topim se kao duga
klize suze sna
ostaje samo trag tempere
u čaši izgubljenog života.
Krvarim po staklu
gubim svaku notu tebe
ostavljam prazan list
samo mrlju sebe.
Pocepan kao nada
padam u prašinu tuge
rasipam se kao zemlja
u zagrljaju neke druge.
Aljoša
Lav
Marija
11/06/2012 at 12:14 pm Permalink
Lemi, dobri stihovi, teku, lijep izraz, čestitam 🙂
11/06/2012 at 12:35 pm Permalink
hvala marija…pozdrav.
11/06/2012 at 12:38 pm Permalink
Topim se kao duga
klize suze sna
ostaje samo trag tempere
u čaši izgubljenog života.,,
pozdrav
11/06/2012 at 1:29 pm Permalink
Da nije te melankolije pjesma bi bila sjetna odveć, ovako je skladna i lijepa 🙂
11/06/2012 at 2:41 pm Permalink
Pocepan kao nada
padam u prasinu tuge
rasipam se kao zemlja
u zagrljaju druge
Jako lepa pesma, a i uteha nije losa, skrene paznju 🙂