Svanuo je dan
koji se iznenada pretvorio
u neprovidnu noć
ugasla je titrajuća svjetlost
lucerni na visokim
planinskim platoima.
Iz daljine dopire jezivo
zavijanje zlatnih čagljeva
s metamorfnih stjenjaka
titani su upaučili
Sunce onemogućivši
mu širenje u prostor.
Nebeski svod
kao da je potonuo
u beskraju
sluzavog ambisa
samo tek Luna
tugaljivo prolijeva
svoje kristalne suze
koje poput sićušnih
molekula šećera
padaju u tvoja njedra
iščekujući bremenitost
sterilnih oblaka.