Nema uputstva

za pisanje poezije

riječi dođu

odu ili ostanu

da nam kažu nešto o životu

kao učitelj učeniku

Sve počinje na listu papira

a traje izvan njega

Nekad ih čekam dugo

zaobilaze me kao neznanca

gledaju me u oči

žele da saznaju

kako vidim svijet

kako podnosim bol

da li pamtim mjesta i datume

znam  li jezik zvijezda

na šta me podsjeća kiša

razumijem li njena osjećanja

Moram naučiti da šutim

jer samo tako mogu čuti

ono što je neizgovoreno

Nisam više mlad

i ne mogu dugo čekati na njih

zato napuštam svoju sobu

i izlazim na ulicu

među bojažljive žene

koje šapatom čitaju

ono što je zvjezdanom prašinom

zapisano na mojoj koži