Nad rubom ponora

Godine nagomilale visove sjećanja
stojimo nad ponorom življenja
ravnoteža nam bistrina uma
i snaga volje nad zaboravom.


Ne damo potresima življenja
da nam razruše visove,
ne damo vulkanima sjete
da prorade i samo tugu bacaju,
tragamo za gejzirima stvaranja
što će nas toplinom grijati
u hladnoćama umornih tijela.

Nad ponorom jednom nogom
zagazili smo u prazninu besmisla
drugom čvrsto prikovani stvarnošću
za radost svakodnevnog buđenja
razapeti nad klisurama svakodnevice
ravnotežu vraćamo nesanicom
i upaljenim krijesnicama stihova.

5 komentara za "Nad rubom ponora"

  1. Marija
    30/01/2013 at 11:25 pm Permalink

    ravnoteža nam bistrina uma
    i snaga volje nad zaboravom.
    Ovo je sjajno 🙂

  2. Tara
    31/01/2013 at 8:58 am Permalink

    ne damo vulkanima sjete
    da prorade i samo tugu bacaju,
    Dobra metaforika 🙂

  3. Iluzija
    31/01/2013 at 1:27 pm Permalink

    Godine nagomilale visove sjećanja
    stojimo nad ponorom življenja
    ravnoteža nam bistrina uma
    i snaga volje nad zaboravom.

    pjesma je slikovita, kako je rekla Tara puna metafora, najupečatljiviji mi je početak,u nastavku se pomalo gubim, pjesma postaje “teška” ali je ideja održavanja ravnoteže u životu kroz poeziju snažna i nosi misao kroz krivudave stihove

    lijepo 🙂

  4. Jim Corbet
    31/01/2013 at 4:37 pm Permalink

    razapeti nad klisurama svakodnevice
    ravnotežu vraćamo nesanicom
    i upaljenim krijesnicama stihova.

    Lijepo Štefice, kraj mi je poseban, oslikava biće pjesnika.
    Pozdrav !

  5. songfordead
    31/01/2013 at 6:35 pm Permalink

    razapeti nad klisurama svakodnevice
    ravnotežu vraćamo nesanicom
    i upaljenim krijesnicama stihova.

    sviđa mi se pjesma, puno pozdrava, sfd

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.