Godine nagomilale visove sjećanja
stojimo nad ponorom življenja
ravnoteža nam bistrina uma
i snaga volje nad zaboravom.
Ne damo potresima življenja
da nam razruše visove,
ne damo vulkanima sjete
da prorade i samo tugu bacaju,
tragamo za gejzirima stvaranja
što će nas toplinom grijati
u hladnoćama umornih tijela.
Nad ponorom jednom nogom
zagazili smo u prazninu besmisla
drugom čvrsto prikovani stvarnošću
za radost svakodnevnog buđenja
razapeti nad klisurama svakodnevice
ravnotežu vraćamo nesanicom
i upaljenim krijesnicama stihova.
Suzana Marić
julija
5 komentara za "Nad rubom ponora"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.