Godine nagomilale visove sjećanja
stojimo nad ponorom življenja
ravnoteža nam bistrina uma
i snaga volje nad zaboravom.
Ne damo potresima življenja
da nam razruše visove,
ne damo vulkanima sjete
da prorade i samo tugu bacaju,
tragamo za gejzirima stvaranja
što će nas toplinom grijati
u hladnoćama umornih tijela.
Nad ponorom jednom nogom
zagazili smo u prazninu besmisla
drugom čvrsto prikovani stvarnošću
za radost svakodnevnog buđenja
razapeti nad klisurama svakodnevice
ravnotežu vraćamo nesanicom
i upaljenim krijesnicama stihova.
julija
30/01/2013 at 11:25 pm Permalink
ravnoteža nam bistrina uma
i snaga volje nad zaboravom.
Ovo je sjajno 🙂
31/01/2013 at 8:58 am Permalink
ne damo vulkanima sjete
da prorade i samo tugu bacaju,
Dobra metaforika 🙂
31/01/2013 at 1:27 pm Permalink
Godine nagomilale visove sjećanja
stojimo nad ponorom življenja
ravnoteža nam bistrina uma
i snaga volje nad zaboravom.
pjesma je slikovita, kako je rekla Tara puna metafora, najupečatljiviji mi je početak,u nastavku se pomalo gubim, pjesma postaje “teška” ali je ideja održavanja ravnoteže u životu kroz poeziju snažna i nosi misao kroz krivudave stihove
lijepo 🙂
31/01/2013 at 4:37 pm Permalink
razapeti nad klisurama svakodnevice
ravnotežu vraćamo nesanicom
i upaljenim krijesnicama stihova.
Lijepo Štefice, kraj mi je poseban, oslikava biće pjesnika.
Pozdrav !
31/01/2013 at 6:35 pm Permalink
razapeti nad klisurama svakodnevice
ravnotežu vraćamo nesanicom
i upaljenim krijesnicama stihova.
sviđa mi se pjesma, puno pozdrava, sfd