Napisao bih najljepši stih

Da nadmaši svaku ljepotu

Ne samo jedan nego više njih

Dati smisao svom životu.

 

Tada imao bih nešto lijepo

Ljepše i od nje same

Na nju ne bih mislio tako slijepo

Imao bih za plakanje rame.

 

Pjesmu što dušu liječi

Eliksir radosti i života

Uzalud je tražiti riječi

Nenadmašiva je ta ljepota.

 

Ona nije riječ, ona je san

San prokletih iz dubine pakla

Sanjam ga svaku noć i dan

Kada me pogledom svojim dotakla.

 

Hodaj proklet bio

Sanjaj

Tajnu ljepote si otkrio

Zaslijepio te navijek njen sjaj.