u zaklonu od vjeđa

ćutim

po ramenima mi plaču glasovi

već dugo  ne razaznajem riječi

samo osjetim

netko usijeca crno sjeme

u naše dvorište

 

ispod tjemena

malaksalo jutro

peče

dah probada u grudima

 

ne dodiruju se ruke

ni pogledi

ni mirisi kose

 

s novim naletom bure 

slažem staro dvorište

u dlanove     

nosim svoj kamen prema moru

odlazimo tiho.