u zaklonu od vjeđa
ćutim
po ramenima mi plaču glasovi
već dugo ne razaznajem riječi
samo osjetim
netko usijeca crno sjeme
u naše dvorište
ispod tjemena
malaksalo jutro
peče
dah probada u grudima
ne dodiruju se ruke
ni pogledi
ni mirisi kose
s novim naletom bure
slažem staro dvorište
u dlanove
nosim svoj kamen prema moru
odlazimo tiho.
julija
8 komentara za "Naše dvorište"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.