Naši trenuci

Niz svilenu put ruka ti klizi polako. Sve u tebi govori da se predajem užitku čekajući današnji dan. Volim sanjarsku zanesenost tvog pogleda na moje preplanulo tijelo. Na svaki dodir odgovara bez unaprijed postavljenih pitanja. Da, volim kada si tu, kada me oči tvoje skidaju, a ruke trepere putujući preko bokova, niz bedra, kada se kao putnici sa točno znanim itinerarom upute točkama strasti. Izgubljeni između poljubaca pupoljaka mojih dojki i usana sočnih zaboravljamo na stvarnost, na to da nije nam dozvoljeno. Skriveni od svijeta u tišini krademo trenutke nedoživljene mladosti. Osude puritanske izbjegavamo šutke znajući da ništa ne može zaustaviti želje koje u nama vriju. Iskreni prema sebi ostajemo ograničeni mogućnostima, slobodom vremena koristeći svaki trenutak za dodir, za pogled, za osmjeh ljubavi. I tek kada napustiš moj dom shvaćam koliko smo sretni u tim samo našim trenucima.

6 komentara za "Naši trenuci"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.