U toj ulici sam se rodio
Jedne kasne jeseni
One godine kad je ostarjela
lipa prestala da cvjeta
Dok još je spavao grad
I opet bih se tamo vraćao
Jer uvijek ponešto zaboravim
Kad ti pričam o sebi…
U toj ulici sam živio nekad
Ne mareći za godine koje dolaze
Tražio sam riječi za ovu pjesmu
Dok noć je spuštala tamu
Na maloj klupi bez glasa
I teških suza
Ja sam budan sanjao
O tebi
Jer ti si svjetlo, a ja sjena
I opet bih se tamo vraćao
Jer uvijek ponešto zaboravim
Kad ti pričam o sebi…
Jer ti si ljubav
Koja me diže iz pepela uspomena
A ja uvijek ponešto zaboravim
Bijeljina 01.11.1958
31/10/2012 at 10:55 pm Permalink
Ti znaš napisati dobru pjesmu slobodnim stihom. Znaš oslikati emociju, uspomenu, izraz je jasan, čist s poetskim nabojem. Lijepa ti noć Sumiko 🙂
01/11/2012 at 9:01 am Permalink
Bujica emocija i slika. Divno Sumiko 🙂
01/11/2012 at 3:27 pm Permalink
Dok noć je spuštala tamu
Na maloj klupi bez glasa
I teških suza
Ja sam budan sanjao
O tebi
VELIKI POZDRAV, SUMIKO !
01/11/2012 at 4:04 pm Permalink
uvijek posebno emotivno i sa prelijepom dozom nostalgije, odlično Sumiko !
01/11/2012 at 5:41 pm Permalink
sjetno puno tople ljubavi.pozdrav