NE PITAM TE PRIJATELJU

ne gasim svjetlo

da mi san ne dođe na oči

razmišljam prijatelju svaki dan

ima li radosti u tvom glasu

zamišljam

koliko pretrpljenih znakova ispisuješ

u brojevima kapi uzburkanog vala

ganu li te sjećanja

il’ otupi čovjek vremenom od svega

 

zaobilazim samo jedno pitanje

u mislima što luta

ni sada ga ne izustim

tiho stvarnost odijelim

ostanem nijema

zapisujem bol

kao recke na zidu samice

slomljenim noktima

 

ima li radosti u tvom glasu

opet zaobilazim pitanje

što bjesni često mojim mislima

ni sada ga ne mogu izustiti

ne gasim svjetlo

da mi tama ne zavlada u očima

 

ne pitam te prijatelju

jer odavno odgovor znam

6 komentara za "NE PITAM TE PRIJATELJU"

  1. Marija
    Marija
    27/08/2013 at 4:58 pm Permalink

    Dobro je prikazano ono kompleksno psihičko stanje kada ne možemo pitati, a pitanje je tako jednostavno. Nešto u nama ga koči, zamagljuje riječima, osluškuje, traži tragove, konstruira. Stih je lišen pretjeranih ukrasa, jasan je, ali lirski obojen. Veliki pozdrav Peki.

  2. Pejak Mirjana Peki
    27/08/2013 at 5:18 pm Permalink

    Hvala ti Marija na lijepom komentaru…pozdrav

  3. stefi
    27/08/2013 at 6:59 pm Permalink

    Na sva nepostavljena pitanja odgovor je znan kada se nekoga dobro poznaje pa se čita iz pogleda.Lijepo Peki.

  4. Aljoša
    Aljoša
    27/08/2013 at 9:39 pm Permalink

    Hm, odgovore znamo, ali treba djelovati i dobiti reakciju, pa se i odgovori možda promjene 🙂

  5. songfordead
    27/08/2013 at 10:06 pm Permalink

    ne pitam te prijatelju
    jer odavno odgovor znam

    ostaješ u svjetlu
    ugodnu noć želim
    sfd

  6. Prolaznik
    29/08/2013 at 6:41 pm Permalink

    Odlično, iako bi bilo i više da je u prozi.

    Pozdrav šaljem.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.