Složilo se nebo, nacrtalo ptice

dan je od oblaka i sokola sivih

mijenjaš raspored stvari – tek sitnice

gibanje potvrđuje domove živih.

 

Kauč ima kotače, stolice noge

zavjese se razmiču, škripe rolete

blagim fluidom kruže riječi mnoge

ne primjećuješ vjetar, ptice što lete.

 

Drhte sad police ugnježđenih knjiga

o zakonu ljubavi, magnetskih sila

sunce i planete vrte se bez briga

Ti oko sebe,  ja tebe – i idila.

 

Dan je od oblaka i sokola sivih

pa uzalud namještaš vedriju masku

širiš srce, ali zbog smjerova krivih

nestat ćemo danas u velikom prasku.