Kada eterom noćas krene
pjesma„Božić bez tebe“
zaškripati će u duši
sjetne,ali snažne uspomene
kao koraci teški
na prtini snježne bjeline.
Lediti će se suze
u oku zatomljene
kao slap ledom okovan.
U sitne zimske sate
srećom odzvanjati će
svaki gradski kut
božićnim pjesmama zaogrnut,
moja sreća uporno će tražiti
onu mrvu veselja u meni
da me tuga ne okameni.
Ne pjevajte noćas
više pjesmu tugaljivu
da me boli više ne razdiru
i ja želim radost božićnu
uspomene spomenara života
neka zapečaćene ostanu.

Štefica Vanjek-Štefi