Nebo i zemlja

Onima što gaze doline i brda

Cipele su uske, a staza im tvrda

Snovi su baloni ispunjeni zrakom

Ne daju se oni pratiti korakom.

 

K’o ptica u letu , tek sjenom na zemlji

S oblacima jedrim i sanjiv i dremljiv

A noću kad krošnje rašire lepezu

Vjetar me ljulja na zvjezdanom trapezu.

 

Još sam k’o dijete koje za strah ne zna

Ni kada igra postaje neoprezna

Još sam to dijete koje ne zna stati

A ti skrbno bdiješ k’o žena, k’o mati.

 

Riječi traže put od srca do usta

Al’ prešutiš duge sate mog odsustva

Riječi traže put od srca do stiha

Pa te obasjam pjesmom, ljubavi tiha.

 

Jer nebo i zemlja na ovom svijetu

Ljube se u tom nespojivom duetu

Nebo se razmeće i Suncem i kišom

Zemlja krošnjama u njeg’ urasta krišom.

4 komentara za "Nebo i zemlja"

  1. Marija
    Marija
    21/11/2020 at 7:07 am Permalink

    Pjesma je prekrasna, a posebno poanta. 🙂

  2. Mihaela
    Mihaela
    21/11/2020 at 7:50 am Permalink

    Nebo i zemlja – dva moćna motiva i vezivo – ljubav! 🙂

  3. AnjaL
    21/11/2020 at 2:43 pm Permalink

    Predivno, zadnja strofa je baš posebna!

  4. Kristian Svalina
    Kristian Svalina
    21/11/2020 at 9:40 pm Permalink

    još sam ko dijete…

    i ja.

    odlično.
    lp.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.