Ne pokušavam da te zaboravim
uz vruću rakiju i društvo
garavih anđela
kraljice usamljenih srca
Kroz moje misli
lete bijeli ždralovi
donoseći miris sjevera,
ruske tajge,
dalekih predjela
A ja puštam
da sjećanje na tebe,
negdje duboko u meni,
polako stari
08/10/2012 at 11:37 am Permalink
nikad sjećanja ne mogu ostarjeti, jer su ostavili otisak na našim dušama… prelijepa je pjesma, osjeti se čak i latentna tuga…
08/10/2012 at 12:11 pm Permalink
Krasna pjesma, koliko god sjećanja blijede, ona su uvijek tu sve dok radi naš tvrdi disk 🙂
08/10/2012 at 12:17 pm Permalink
big like….”drustvo garavih andjela”- mislim da nikadl jepsi kompliment nisu dobili:)))
08/10/2012 at 12:17 pm Permalink
Ostarjet će sjećanje, dobiti druge obrise, ali ostat će, kako ti lijepo reče; negdje duboko u tebi 🙂 🙂
08/10/2012 at 5:21 pm Permalink
Kroz moje misli
lete bijeli ždralovi
Vrlo lijepo Sumiko.Lijep pozdrav.
08/10/2012 at 6:16 pm Permalink
lijepo, već su sve rekli, pozdrav
09/10/2012 at 5:36 am Permalink
Doživila sam tvoje stihove kao oslobođeni let misli.
Pozdrav!