Negdje iznad duge

Gledam na televiziji
dokumentarac o Sjevernom moru.
Na gordim, morskim stjenjacima
gnijezde se na tisuće tupika
hraneći svoj nezasitan podmladak
baš nalik našim neboderima
sa stotinama stanova
u kojima stasaju voljeni ljubimci
i svatko dobije svoj komad kruha.
Na dugačkim, pjeskovitim obalama
tuljani upijaju tople zrake Sunca
poput kupača na Zlatnome ratu
i gle, sve se topi od modroga sklada.

Tamnim dubinama letargično míli
Grenlandski morski pas
(kažu da živi dvjesto godina)
krstareći navođen mirisom svog ručka,
kao što našim tržnicama, nakon zatvaranja,
uvijek netko míli ne bi li uspio
ugrabiti ponešto ostataka.
A na blatnjavim obalama Sjevera
nakon oseke, u ukopane rupe
gdjekad upadne i pokoja veća riba
baš kao što uleti u mreže
ribarima plavog Jadrana.

Govore nam: „Dobro je!“
A ja, mislim, vraga je dobro.
I obuze me odmah prokleta ”oza”;
možda psihoza, možda neuroza,
moguće tek lagana nervoza
ili neka druga neznana ”oza”.
I odnekud se stvori Čarobnjak iz Oza,
pa poletim u njegovu balonu
tamo negdje, iznad duge.

13 komentara za "Negdje iznad duge"

  1. Marija
    Marija
    14/05/2020 at 8:00 pm Permalink

    Lijep je let iznad duge. ne može čovjek nositi svu svjetsku bol u sebi. Ne koristi:)

  2. Lav
    Lav
    15/05/2020 at 9:53 am Permalink

    Dobre usporedbe i razmišljanje:)

  3. katarinab
    katarinab
    15/05/2020 at 2:28 pm Permalink

    Marija, Lave, hvala vam na čitanju i vašim osvrtima. Puno mi znače.
    Pozdrav vam šaljem! 🙂 🙂

  4. Mihaela
    Mihaela
    15/05/2020 at 4:40 pm Permalink

    Sve je to život s kojim se moramo nositi:)

  5. katarinab
    katarinab
    16/05/2020 at 3:06 pm Permalink

    Draga Mihaela, hvala na čitanju i osvrtu. Život je pun uspona i padova i pored osobnih tragedija teško je misliti samo na sebe, pa se isključiti iz cjeline mada bi to bilo najbolje.
    Lijep pozdrav i ugodan ostatak dana.:)

  6. Sani
    Sani
    16/05/2020 at 5:59 pm Permalink

    Kao sto i sama kazes najbolje bi bilo iskljuciti se i gledati samo sebe i svoja posla ali tesko je to, zivot je takav a mi ljudi i sve nas to dotice
    puno te pozdravljam:)

  7. katarinab
    katarinab
    16/05/2020 at 7:48 pm Permalink

    Sani, od srca ti hvala na pažnji i komentaru. Znači mi puno. I taj Čarobnjak iz Oza je prevarant, pa mi je pad na zemlju još bolniji.
    Pozdrav i ugodna ti večer.:)

  8. Tonka
    Tonka
    17/05/2020 at 4:52 pm Permalink

    Ovo je Katarina sjajna prozna crtica. Jako mi se dopala, piši ih više baš u proznom obliku. Pozdrav 🙂

    P. S. gledale smo isti dokumentarac.

  9. nevenka
    nevenka
    17/05/2020 at 9:22 pm Permalink

    Život nam svašta nudi, no sami odabiremo kojim putem i do kada…

  10. Stanka
    Stanka
    18/05/2020 at 8:41 am Permalink

    Eh, da, kad bi se mogli isključiti…
    Kao što Tonka kaže: odlična prozna crtica!
    Vp, Katarina!

  11. katarinab
    katarinab
    18/05/2020 at 2:31 pm Permalink

    Drage moje poetese – Tonka, Nevenka i Stanka veliko hvala na vašoj podršci i komentarima.
    Tonka, pišem, pišem, prozu, stihove i ostavljam da odleži, pa se vratim ponovo na tekst i tako u krug. I ovu prozu sam napisala prošle godine i stalno sam nešto mijenjala, te se konačno odlučila na objavu i veseli me da ti se sviđa.
    Nevenka, u pravu si neke puteve sami izaberemo.
    Lp. ☺☺☺

  12. boba grljusic
    boba grljusic
    18/05/2020 at 7:19 pm Permalink

    Dobro je znati i moći iz premišljanja i svih “oza” koje nas more pronaći način tj izlaz i vinuti se dušom u visine !
    pozdrav tebi

  13. katarinab
    katarinab
    19/05/2020 at 8:56 pm Permalink

    Draga Bobo, hvala ti na pažnji i ostavljenom komentaru. U pravu si treba se znati vinuti van svakodnevnih, ružnih ili manje ružnih događaja. Kažu da je ponekad bolje graditi dvorac u oblacima negoli na čvrstom tlu.
    Pozdrav i zagrljaj ti šaljem. ☺

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.