Nekada sam svijet mijenjao pjesmom

sad mi fale riječi, sad su šutnje duge

stigli smo do kraja, dobro znamo gdje smo

čitam u tvom oku povijest jedne tuge.

.

Kao da tišina noćas plače glasno

dok život pokraj nas već prolazi dalje

mnogi su za ljubav poginuli časno

ne dijele se ovdje za hrabrost medalje.

.

Nešto treba reći što gorko ne zvuči

što donosi smijeh i okus slatkiša

možemo li mi, bez prolivene žuči

biti kao djeca, pasti kao kiša.

.

Podvali neku laž, samo muk da sruši

nek’ istina naglo kao nož poleti

ožiljak je svaki na srcu i duši

dokaz da smo jednom mi znali voljeti.

.

Stojimo nijemi ispod bijelog stijega

nema nam bijega, sad smo tu gdje jesmo

da smo oni stari još bi bilo svega

nekada sam svijet mijenjao pjesmom.