Neki ljudi u daljinama sjaje

 a  snagu svjetla zagonetno  taje

 drugi puni sebe kao mjesec  žut

 ne znaju da zvijezde kazuju put.

 

Nekim ljudima životi  proteku

uz neku sličnu  pitomu  rijeku

drugi postanu pravi oceani

u dubini sami , od tuge slani.

 

Neki  ljudi su  prokleto  sjeme

preteške misli guraju pod tjeme

drugi opstaju i samo se šire

a u glavama povjetarci pire.

 

Za neke ljude zna se da su drugi

predstavlja ih lažno taj jezik dugi

neki i drugi isti su kad sude

jer krivnja je za neke druge ljude.