U koncentričnim krugovima

tmina se opako uvlači u misli

na rubu postelje, pretvaram se da spavam

da ne marim za riječi pogubne,

razbijaš mliječnu putanju zvijezde padalice

  nišanom snajperista

koji gađa ravno u srce i ne čeka,

da ti još jednom presretnem prste

uhvatim topli dah usnama

ili odlutam na modre obale

koje smiruju nemir među pticama,

u jecaju juga, pomičem zastore tišine

i gledam nijemu kišu kako povija promrzle grane,

 dok se pretvaraš da spavaš

                                                                      tama porobljava naše duše.