U duši ti spavaju anđeli
u ritmu tvoga glasa oni se njišu 
a ja sam smrtnik kome je dano
da ih gleda kako usnuli dišu.

Sumrak je prosuo sjaj na rijeku
tisuću zvijezda u zjeni ti oka
razgovor tih, poneki dodir 
i čežnja u srcu ko ponor duboka.

Miruju plovci na glatkoj vodi
dok s grana sjetno pjevaju žune
gle, ljubav tu se čudna rodi
u lahoru toplom, zrakom što dune.

I teku sada samotni sati
usne su naše ostale dužne
i najljepši dan što svane u oku
tek sobom nosi obrise ružne.